In memoriam Marijan Horn  - 9A2CO

 

U ponedjeljak 20.06.2005. prestalo je kucati veliko radioamatersko srce Marijana Horna Coce, 9A2CO.

Do nedavno, i u dobi od 82 godine, bio je neumorni konstruktor, operator, instruktor. Svoje veliko znanje i iskustvo prenosio je u našoj konstruktorskoj radionici na mlade kroz niz tečajeva, gradnji, literaturom i knjigama koje je pisao. Signali njegovih QRP radijskih uređaja do nedavno su obilazili sve kutke zemljine kugle. Pamtiti ćemo Cocu po dobroti i blagosti koja je iz njega zračila do zadnjeg časa boravka s nama.

Utorak 21.06.2005. bio je dan kada smo se na komemoraciji u klubskim prostorima podsjetili na život i djelo našeg starog i zaslužnog člana.

 

 

Oprostiti ćemo se od Coce u petak 24.06.2005. u 10.00 sati na Krematoriju u Zagrebu.

* * *

 Marijan Horn rođen je u Litiji  (Slovenija) 02. 10. 1922. godine. Osnovnu školu pohađao je  u Kamniku, a gimnaziju u Ljubljani. Već u gimnaziji  zainteresiran je za radiotehniku, gradi radioprijemnike, antene i pomoćne uređaje. Od tih gimnazijskih dana pa sve do danas potpuno se posvečuje radioamaterizmu, radioklubu i radu sa mladima. Osmi razred gimnazije 1942. godine nije završio, jer su ga za vrijeme ratnih previranja uhitili talijanski vojnici i internirali u logor u Italiju. Bjegom iz ratnog logora 1943. godine priključio se partizanskom pokretu u Slovenskom primorju, gdje kao poznavalac radiotehnike radi u radio-radionicama Glavnog štaba NOV i PO Slovenije.Tamo je usavršio i stekao mnoga iskustva u gradnji radiouređaja, radiostanica i antena. Nakon završetka drugoga svjetskoga rata Veliku maturu je položio u Ljubljani 1945 godine. 1946 godine kao veliki zaljubljenik u radioamaterstvo aktivno se uključuje u  radioamatersku organizaciju u Ljubljani. U to vrijeme je i predsjednik Radiokluba Ljubljana. Jedan je od prvih radioamatera operatora jer je 1950. godine položio radio-operatorski ispit i dobio dozvolu za rad na amaterskim radiopostajama s pozivnom oznakom YU3FLF.

Od 1951.godine, kao časnik tehničke službe veze, premješten je u Zagreb. U Zagrebu završava i Srednju tehničku školu - radio odsjek i uz zvanje časnika veze polaže i ispit za radio tehničara. Od svojih prvih dana  u Zagrebu aktivni je i uzorni operator te konstruktor radiouređaja. U to vrijeme održavanje radioveza bilo je moguće samo sa radioklupske postaje gdje neumorno održava i promiče pozivni znak Radiokluba  Zagreb. Tu aktivno radi i kao konstruktor radiostanica, koje tada nije bilo moguće nabaviti, a pogotovo kupiti. U više navrata bio je predsjednik radiokluba Zagreb. Svojim aktivnim  radom na području radioamaterizma biran je na razne funkcije u Narodnoj tehnici Zagreba, gdje je bio član Gradskog odbora, član  nadzornog odbora i predsjednik konferencije Narodne tehnike općine Medveščak. Bio je aktivan  u radu Saveza radioamatera Hrvatske, kao i u Narodnoj tehnici Hrvatske. U Savezu radioamatera Hrvatske je bio član republičkog odbora, predsjednik tehničke komisije za izradu i konstrukcije radiouređaja, član komisije za tehničke preglede amaterskih radiouređaja, a nakon smrti tajnika Saveza obnašao je i funkciju tajnika. Osnivanjem Zagrebačkog radioamaterskog saveza, krovne organizacije zagrebačkih radioamatera, postaje tajnik zajednice i radi na koordinaciji zagrebačkih radioklubova te pomaže razvoju njihovih aktivnosti. Bio je rukovoditelj Zborova radioamatera Jugoslavije u Pionirskom gradu u Zagrebu i u Fažani. Rukovoditelj je tečajeva za voditelje  radiokonstruktorskih tečajeva u radioklubovima širom Republike Hrvatske, a tu je dao svoj veliki doprinos učenju i radu sa mladim radioamaterima.

U svom radu posvetio se odgoju mladih radioamatera, a posebno u praktičnom radu i konstruktorstvu. Pripremom kompleta materijala za izgradnju prijemnika za amatersku radiogoniometriju, doprinio je razvoju te radioamaterske djelatnosti. Organizirao je i vodio tečajeve za učenike osnovnih škola na području općine Medveščak i za nastavu je izradio pokazne, aktivne makete radiouređaja.

Autor je i koautor više radioamaterskih izložbi u Radioklubu Zagreb, u Hrvatskom školskom muzeju i u Tehničkom muzeju u Zagrebu.

Bavi se publiciranjem svojih radova i konstrukcija u stručnim časopisima: Radioamater, Bilten Saveza radioamatera Hrvatske, Radio HRS i ABC tehnike, časopisa za mlade, NT Hrvatske odnosno Hrvatske zajednice tehničke kulture (HZTK). Za lakše savladavanje gradiva na tečajevima za mlade radioamatere konstruktore napisao je “Priručnik za radioamatere  konstruktore” u izdanju Zagrebačkog radioamaterskog saveza 1997. godine.

U suradnji sa profesorom dr. Božom Metzgerom  koautor je knjige "Primanje amaterskih kratkih radiovalova" koja je izašla 1999. godine. To su ujedno i dvije najvrednije knjige  napisane jednostavnim rječnikom znalaca i zaljubljenika u radioamaterizam.

Pored  brojnih aktivnosti kroz 56 godina provedenih aktivno među radioamaterskim zaljubljenicima (od toga 51 godinu u Zagrebu), našao je vremena za održavanje radioveza s radioamaterima širom svijeta, što potvrđuje i mnoštvo  QSL kartica (kao potvrda održanih veza) te razne domaće i međunarodne radioamaterske diplome.

Aktivno je sudjelovao u raznim domaćim i međunarodnim humanitarnim akcijama (potres u Agadiru, Skoplju, Banja Luci, poplava u Zagrebu i sl.), a za vrijeme Domovinskog rata aktivno je sudjelovao sa zagrebačkim radioamaterima u Narodnoj zaštiti.

Dobitnik je više priznanja  NT Jugoslavije, Saveza radioamatera Jugoslavije(do 1991), Saveza radio amatera Hrvatske, te Grada Zagreba. Počasni je član Radiokluba slijepih Louis Braille u Zagrebu, Radiokluba Zagreb i Radiokluba Rade Končar iz Zagreba.