POVIJEST RADIOKLUBA ZAGREB

Prije točno 100 godina, osnivanjem „Radiokluba Zagreb“, u gradu Zagrebu započelo je organizirano bavljenje radijskom tehnikom. Od tih pionirskih dana, pa sve do danas taj vitalni stogodišnjak proživio je buran, krasan, tegoban, veseo život, ali uvijek obilježen željom za napretkom, eksperimentiranjem, komuniciranjem, zbližavanjem svih ljudi dobre volje i istih interesa širom svijeta. Podsjetimo se ključnih datuma iz stogodišnje povijesti radiokluba „Zagreb“
 

Na konstituirajućoj sjednici, održanoj 29. ožujka 1924. godine u Trgovačkom domu, osnovan je "Radioklub Zagreb" - skraćeno RKZ, prvi radioklub u ovom dijelu Europe. Prihvaćena su Pravila i izabran Odbor, od tada vrlo uglednih građana Grada Zagreba. Za predsjednika RKZ, jednoglasno je izabran prof. dr. Oton Kučera – fizičar, astronom i književnik, poznati promicatelj prirodoslovnih i tehničkih znanosti, pisac mnogih knjiga iz ovih područja. Istaknuti članovi bili su dr. Svetozar Varićak, Miroslav Plohl, prof. Ljubomir Šplajt, Josip Lončar, inž. Velimir Stiasny, dr. Ivo Stern, dr. Dragutin Liberman i mnogi drugi. Tajnik RKZ-a bio je dr. Dušan Maruzzi.

 Prihvaćena Pravila Radiokluba Zagreb odobrio je i veliki Župan Zagrebačke oblasti 15. travnja 1924. godine.

Dana 19. travnja 1924. godine, izašao je prvi broj popularno-znanstvenog tjednika “RADIOŠPORT”, a uređivao ga je prof.dr. Svetozar Varićak. U glasilu su osim brojnih tehničkih informacija i uputa bili objavljeni i podaci što se sa radijskim prijamnikom može čuti u Zagrebu, uvjeti za dobivanje dozvole za nabavku radioaparata, kako naučiti Morseov alfabet i druge zanimljivosti. Radiošport je izlazio 1924. i 1925. godine. U prostorijama radiokluba, u dvorišnoj zgradi na Markovom trgu broj 9, organizirani su tečajevi za radiofile koji obuhvaćaju tehniku prijama, samogradnju prijamnika i antena. Radioklub je ubrzo imao preko 300 članova. To su ujedno i prvi počeci organiziranog djelovanja i rada zaljubljenika u radiofoniju sa ciljem da putem časopisa zainteresira što veći broj pojedinaca i uputi ih u korist radiofonije i radiotelegrafije.

Temeljem dopuštenja tadašnjeg Ministarstva pošte i telegrafa Kraljevine SHS za postavljanje radiofonijske postaje, 15. svibnja 1926. godine započela je sa radom radio postaja Radio Zagreb, na srednjem valu uz početnu izlaznu snagu od 150 W. Odašiljač se nalazio u potkrovlju prostorija RKZ-a na Markovom trgu broj 9, a od drvenog stupa iznad zgrade do drugog drvenog stupa u Vitasovićevoj ulici bila je rastegnuta žičana antena.

Razdoblje između 1925. i 1935. godine obilježeno je popularizacijom radija i radioamaterizma, a posebno izdavačkom djelatnošću prof. dr. Otona Kučere, knjigom "Telegraf i telefon bez žica" (1925.), te prof. dr. Josipa Lončara, knjigom "Konstrukcije radiostanica za primanje". Ovo razdoblje bogato je također i velikim praktičarima i znalcima radiotehnike: prof. dr. Svetozar Varićak i dr. Ljudevit Šplajt, koji je tridesetih godina u Pučkom Sveučilištu u Zagrebu održao predavanje o televiziji, te zorno prikazao slike Zagreba, koje je eksperimentalno emitirao "Radio Wien"  i slike koje su emitirane iz Graza i Londona (statične TV slike na papiru). Sve veći broj radioamatera upušta se u vlastite konstrukcije i izradu prijamnika i odašiljača. No, strogi režim i često žandarmerijsko pretraživanje, te pljenidba uređaja kod radioamatera, utjecali su na usporavanje svih aktivnosti kako pojedinaca tako i radiokluba “Zagreb” u cjelini.

Pokretači ponovne aktivnosti "Radiokluba Zagreb", 14. studenoga 1937. godine bili su Norbert Pavić - predsjednik, Stanko Kapun, ing. Josip Hribar, Živko Mučalov, Karel Bošnjaković, Tihomil Jelaković, Boris Markovčić, Slavoljub Plešnik, Čedomil Koludrović, Berislav Perišić, Stanislav Schuster, Janko Lovrić, ing. Vilko Petera, Berislav Smolković, Jan Hruška i Antun Crnolatac. Klub je započeo sa radom u skromnim prostorijama u Novoj cesti broj 40.

Godine 1939. "RKZ" seli u središte grada u Žerjavićevu ulicu broj 8/II, u kojem prostoru se nalazila predavaonica, laboratorij, radionica, te knjižnica s čitaonicom.

U vrijeme II. svjetskog rata rad kluba skoro je potpuno zamro. 1942. godine zabilježena su dva početnička i jedan napredni tečaj za radioamatere, obnovljen je  laboratorij a članovi "RKZ-a" surađivali su s Društvom hrvatskih srednjoškolskih profesora, te izlagali pod imenom "Hrvatsko radioamatersko društvo - Radioamaterski klub Zagreb"  na Gospodarskom zboru, u Zagrebu. Godine1943. "Radioklub Zagreb" prestao je održavati javne sastanke.

Rad radiokluba postao je javan po završetku II. Svjetskog rata. Već 23.08.1945. godine dr. Božo Metzger održao je predavanje "O oscilatorima", 06.09.1945. godine ing. Zvonimir Plenković održao je predavanje pod nazivom "Ispitivanje cijevi" , a Zvonimir Furtinger 20.09.1945. godine održao je predavanje "O ultrakratkim valovima". U studenom 1945. godine "RKZ" pokreće mjesečnik za amatere i tehničare pod nazivom "RADIO" , u kojem su bile objavljivane najinteresantnije teme iz radiotehnike. U studenome 1946. godine časopis "Radio" prestaje izlaziti, a radioamaterska organizacija na razini tadašnje države (FNRJ) počinje izdavati časopis "Radioamater".

Dana 25. kolovoza 1946. godine, na Izvanrednoj skupštini "RKZ-a" usvojen je prijedlog da radioklub pristupi "Republikanskom odboru radioamatera za Hrvatsku"  - novoj radioamaterskoj organizaciji, u okviru Komisije za tehniku i sport Fiskulturnog saveza Hrvatske (FISAH).

Godine 1950. radioamaterskim operatorima prvi se puta omogućuje da legalno grade radioamaterske postaje i s njima održavaju radioamaterske veze. "Radio klub Zagreb" se privremeno seli u prostorije u Jurišićevoj ulici broj 4, a ubrzo nakon toga na sadašnju lokaciju radiokluba na Trg žrtava fašizma 14.

Brojni radioamateri bili su ujedno i autori tehničkih inovacija. Poseban doprinos ovome dali su Matija Klauzer - koji je bio pravi vizionar sagradivši prvi TV prijamnik (televizor), što je u to vrijeme bila prava senzacija kao i ing. Berislav Smolković, sagradivši radiopostaju kombinirajući nekoliko konstruktorskih rješenja. Uz njih, zapažene radioamaterske konstrukcije tih 50-tih godina imali su: Vilko Petera, Stjepan Bugar, dr. Božo Metzger, Dragutin Tomašegović, Vlastimir Vrabec i Marijan Horn. Mnoge od tih uspjelih gradnji objavljene su u domaćim i stranim časopisima za radioamatere.

Prve daleke veze na UKV području uspostavljene su 1953. godine između Velebita, Učke, Sljemena, Karlovca, Zagreba, San Marina u kojima su sudjelovali dr. Božo Metzger, Matija Klauser, Zdenko Radojević i Milan Lorencin.

Član "RKZ-a" Vlastimir Vrabec, 1957. godine, nakon lansiranja prvog umjetnog zemljinog satelita "Sputnik 1", prima signale koji dolaze iz Svemira, a tadašnji mediji pokazali su izuzetno zanimanje za ovaj nesvakidašnji događaj.

Šezdesetih godina 20. stoljeća, u okviru Saveza radioamatera Hrvatske prvi puta serijski se izrađuje UKV radiouređaj "Contest 25" (AM, A3E), kojeg je konstruktor Vlastimir Vrabec a za proizvodnju je brinuo Vladimir Drobina.

Dolaskom u uporabu uskopojasne frekvencijske modulacije (NBFM, F3E) zagrebački radioamateri postavljaju i prve UKV FM repetitore na planinske vrhove.

Popularizaciji i bavljenju radioamaterstvom krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, svakako su pridonijeli naši članovi dr.

Božo Metzger, svojom knjigom "Radio priručnik za amatere i tehničare"  i Matija Klauzer svojim brojnim člancima koje su objavljivali u stručnim časopisima. O

popularnosti knjige dr. Metzgera govori i podatak da je prvo izdanje knjige (1972.godina) ubrzo nakon tiskanja bilo rasprodano, a priručnik je doživio ukupno četiri izdanja.

Godine 1974. članovi sekcije radiokluba Zagreb u Novom Zagrebu Mitar Prica, Miodrag Visković i Milan Božinović ostvaruju prve radijske veze na 144 MHz refleksijom signala od Mjeseca. Naš član Miodrag Visković u ovoj tehnici i danas ostvaruje radijske veze sve do frekvencijskog područja od 24 GHz.

Pored primopredajnih i konstruktorskih aktivnosti, posebnu pozornost daje se popularizaciji amaterske radiogoniometrije (ARG), koja je bila posebno prihvaćena među mladim radioamaterima konstruktorima. Tako je nakon organiziranih prvih tečajeva za ARG, te izrade kompleta za samogradnju amaterskih radiogoniometara, organizirano i prvo natjecanje u ARG pod nazivom "Otvoreno prvenstvo Zagreba u ARG-u". Posebno treba istaći vrlo uspješna konstruktorska rješenja i samogradnje radiogoniometra od strane naših članova.

Primjena frekvencijske modulacije (FM), na UKV područjima, utjecala je na i masovnost rada FM načinom. Natjecanje pod nazivom “FM ZAGREB CONTEST” pokrenuli su naši članovi Antun Ogrizek i Branimir Hranilović, a počev od 1979. godine natjecanje je provodio radioklub “Zagreb”.

U želji da članovi RKZ-a budu pravovremeno obavješteni o aktivnostima kluba, u radioklubu Zagreb izlazilo je dobro prihvaćeno interno glasilo: "Bilten RKZ-a", a urednik mu je bio i danas aktivni radioamater Branko Novaković.

Razvoj tehnologije i komunikacija utjecao je i na radioamaterstvo, pa tako 80-tih godina bilježimo proširenje radioamaterskih opsega na tzv. "WARC" opsege. Tvornički uređaji nadopunjuju se raznim pomoćnim, vrlo uspješnim samogradnjama (predpojačala, pojačala snage, antene) naročito onih na UKV područjima. Neki od poznatih autora ovakvih uređaja su Zlatko Kovačević, Dragan Visković, Milan Božinović, Marijan Horn, Vlado Novak, Boris Vrbanović i drugi.

Godine 1983. ekipa radiokluba Zagreb radeći sa vrhova Velebita osvojila je 3. mjesto u Europi na opsegu 144 MHz, u kategoriji više operatora.

Pionirske korake ostvarili su članovi RKZ- a Zlatko Kovačević i Željko Ulip radeći na visokim, mikrovalnim radioamaterskim opsezima od 1.2, 2.3 i 10 GHz. Dragan Visković otišao je još dalje, te je ostvario radijske veze na nekoliko milimetarskih mikrovalnih područja sve do 122 GHz. Većina veza ostvarena je vlastitim konstrukcijama transvertera i ručno izrađenim antenskim sustavima.

Jedinstvene pokuse ostvarili su naši članovi Zlatko Kovačević i Vlado Novak komunicirajući u optičkom frekvencijskom spektru uređajima vlastite izrade.

Nekolicina članova RKZ-a, koji su od prvih dana pratili digitalne komunikacije, među prvima su se uključili u realizaciju tzv. "Packet radio" mreže i čvorišta na Medvednici (većinu opreme za realizaciju ovog paket radio čvorišta dao je RKZ i njegovi članovi). Posebno ističemo naše članove Vladu Štancla i Ivana Kontušića, koji su idejni začetnici i realizatori ovog prvog paket radio čvorišta. Svoja znanja proširili su i na ostale radioamatere iz drugih središta.

Poznato je da je u Zagrebu godine 1987. održana Univerzijada, jedna od najvećih sportskih manifestacija do tada. Veliki broj naših članova bio je uključen u sustav radijskih veza, što je značajno pomoglo organizatorima u provođenju vrlo zahtjevnih zadaća. Tom prigodom nabavljena je izvjesna količina novih radijskih uređaja, što je doprinijelo značajnom povećanju aktivnosti na radioamaterskim opsezima.

 Neki od članova RKZ-a obnašali su značajne dužnosti u izvršnim tijelima i povjerenstvima tadašnjeg Saveza radioamatera Hrvatske. Godine 1989. na mjesto predsjednika SRH dolazi g. Boris Vrbanović, koji tu dužnost obnaša i u ratnim 90-tim godinama, odnosno sve do 1992. godine. Zahvaljujući osobnim kontaktima naših članova Tončija Majice i Vlade Štancla u međunarodnim radioamaterskim asocijacijama, a uz potporu našeg člana dr. Ronalda Eisenwagnera (tadašnjeg  predsjednika OeVSV, Austrija), Hrvatski radioamaterski savez postao je 01.12.1992. godine punopravni član Međunarodne radioamaterske udruge (IARU).

Zalaganjem naših članova Zlatka Kovačevića i Borisa Vrbanovića krajem 1991. godine HRS je prihvaćen kao punopravni član Alpe-Adria inicijative i do danas aktivno sudjeluje u organiziranju i provođenju UKV natjecanja.

Radioklub „Zagreb” ima posebne zasluge u domovinskom ratu. Naši članovi među prvima su sudjelovali u organiziranju radio mreža, te s ostalim zagrebačkim  radioamaterima održavali su veze s tada potpuno odsječenim Dubrovnikom, Šibenikom i Zadrom, a i ostalim ugroženim mjestima diljem lijepe naše. Poznata radioamaterska postaja “ALFA” (službena postaja HRS-a) radila je od početka rata na “pričuvnoj lokaciji” u sjedištu radiokluba „Zagreb“.

 Mnogi članovi RKZ-a bili su u postrojbama Zbora narodne garde, jedinicama narodne zaštite, Hrvatske vojske i MUP-a radeći na sustavima radioveza. Radio klub Zagreb dao je dio svoje opreme (uređaji, antene, pribor) na raspolaganje Hrvatskoj vojsci.

Inicijativom članova RKZ-a, u jesen 1994. godine, osniva se zajednička udruga radio klubova u gradu Zagrebu pod nazivom: Zagrebački radioamaterski savez, ili skraćeno ZARS, koji i danas uspješno djeluje.

 U razdoblju 1995. - 1999. godine zbog financijskih poteškoća i nemogućnosti razvijanja pune djelatnosti, RKZ se vraća svojoj povijesnoj aktivnosti –radioamaterskom konstruktorstvu. Organizira se niz tečajeva za mlade i starije članove. Ova aktivnost rezultira i izdavačkom djelatnošću, pa tako 1997. godine član RKZ-a g. Marijan Horn izdaje prvi priručnik za konstruktore pod nazivom: „Priručnikza radioamatere konstruktore“.

Godine 1999. prigodom obilježavanja 75. obljetnice RKZ-a, gospoda Božo Metzger i Marijan Horn pišu zajednički knjigu pod nazivom: “Primanje amaterskih kratkih radiovalova”, koju i danas koriste naši mlađi članovi.

 Kako je bilo u početku rada prije 100 godina, tako sve do danas, u radioklubu Zagreb organiziraju se konstruktorske radionice za izradu elektroničkih sklopova
 komunikacijske opreme. Niz godina te aktivnosti vodi Vlado Novak, a kroz programe je prošao veliki broj učenika osnovnih i srednjih škola. U zadnje tri godine pod vodstvom mentora naši članovi imali su priliku za svoje potrebe izraditi kratkovalnu žičanu antenu za više frekvencijskih područja. U pripremi je konstruktorska radionica za izradu prijamnika za amatersku radio goniometriju za 3,5 MHz i 144 MHz. Teme budućih radionica ovise o vama, našim članovima, zato izrazite svoje želje i krenimo.

 Naši članovi s velikom pozornošću prate sve što se događa u razvoju radiokomunikacijskih tehnologija u svijetu s naročitim naglaskom na digitalne tehnike. Vrlo brzo nakon pojave nekog novog načina, kreće se u eksperimentiranje, tako da se nižu PSK, JT9, JT45, FT8, FT4…. To je 2008. godine na inicijativu naših članova Zdravka Todorovskog i Zorana Čapalije rezultiralo osnivanjem Hrvatske digitalne grupe (CDG). U proteklom razdoblju CDG je okupio mnogobrojno članstvo diljem svijeta i izdao više od 100.000 elektroničkih diploma radioamaterima čitavog svijeta.

Zemljotres, koji nas je zadesio 2020. godine, nije u našem prostoru izravno načinio veću štetu, ali je zbog prodora vode bilo neophodno poduzeti opsežnu rekonstrukciju električkih instalacija, zidova, plafona. Financijski su radove pomogli tvrtke donatori, kao i ZARS i HRS.

Članovi radiokluba Zagreb proveli su dvije višednevne edukacije mentora radioamatera i nastavnika tehničke kulture za rad s djecom u sklopu sustava natjecanja mladih tehničara (NMT). Edukaciju je prošlo ukupno 67 mentora.

Članovi radiokluba Zagreb uključeni su u projekt izrade prvog hrvatskog satelita CroCube, a naš radioklub je u međunarodnoj koordinaciji kroz IARU određen za
upravljačku radijsku postaju. To je radioklub ”Zagreb” nekada i danas. Kao što su to činili njihovi prethodnici, članovi "RKZ-a" i danas teže ostvarivanju novih dostignuća, kako u natjecanjima tako i u razvoju i prenošenju svog znanja na djecu i mladež. Stoga su kroz "RKZ" do danas prošle mnoge generacije zaljubljenika u ovaj hobi putem organiziranih primopredajnih, konstruktorskih, natjecateljskih i informatičkih aktivnosti. Danas "RKZ"  djeluje u prostoru na Trgu žrtava fašizma 14 i broji 96 aktivnih članova raznih zanimanja, a do danas je 19 radioamatera proglašeno počasnim članovima. U svjetlu toga, možemo slobodno zaključiti da je temeljna nit, koja se proteže od osnivanja prvog radiokluba u ovom dijelu Europe, "Radiokluba Zagreb”, zadržana sve do danas, a to je nit duha promicanja radioamaterstva i prijateljstva među svim ljudima dobre volje.

NA POČETAK STRANICE